📍 Bezdan i Dunav kroz Srbiju📅 2. avgust 2026.⏱ 9 min čitanja
Nizak vodostaj Dunava sa široko ogoljenom obalom, plitkom vodom i čapljom na rečnom koritu
Nizak vodostaj otkriva velike površine rečnog korita i povećava pritisak na vodeni ekosistem. Ilustracija generisana pomoću veštačke inteligencije; ne predstavlja dokumentarnu fotografiju konkretnog događaja.

Nedelja, 2. avgust 2026. godine, mogla bi ući u hidrološke evidencije Srbije kao dan novog istorijskog minimuma Dunava kod Bezdana. Prema preliminarnom očitavanju koje su preneli mediji, vodostaj je u prepodnevnim satima dostigao −159 centimetara (Danas/BBC News na srpskom, 2026a). Republički hidrometeorološki zavod u obrađenom nizu podataka za period 1946–2024. kao dosadašnji apsolutni minimum navodi vodostaj od −103 centimetra, izmeren 19. avgusta 2022. godine, dok pojedini medijski izvori navode i stariji podatak od −143 centimetra iz 1909. godine (Danas/BBC News na srpskom, 2026a). Budući da se tekuća hidrološka očitavanja naknadno kontrolišu i obrađuju, vrednost od −159 centimetara treba označiti kao preliminarnu do zvanične potvrde RHMZ-a. Republički hidrometeorološki zavod (RHMZ) je već za ponedeljak, 3. avgusta, najavio dalji pad – do −162 centimetra (Danas/BBC News na srpskom, 2026a), dok je zvanična prognoza objavljena dan ranije pominjala vrednost od −147 centimetara kao mogući novi minimum (Vreme, 2026). Ono što je nesporno jeste pravac kretanja: nadole, brzo i bez najave preokreta.

Slika trenutnog stanja

Prema zvaničnom saopštenju RHMZ-a za 2. avgust, vodostaji na Dunavu, Savi i Velikoj Moravi nalaze se u domenu niskih, a na Tisi u domenu srednje niskih vrednosti za ovo doba godine, uz temperaturu vode koja se na Dunavu kreće oko 26,7°C, na Savi oko 27,2°C, a na Tisi oko 26,5°C (RHMZ, 2026). Hidrolog Dejan Vladiković iz RHMZ-a je za Insajder izjavio da je na nekoliko mernih stanica u prethodnim danima izmeren najniži vodostaj u poslednjih pola veka (Danas/BBC News na srpskom, 2026a). Slična ocena stiže i iz Elektroprivrede Srbije (EPS) – nakon 2025. godine, koja je od početka rada hidroelektrane Đerdap bila istorijski najlošija i po dotoku i po proizvodnji, sadašnja situacija se opisuje kao izuzetno hidrološki teška (Danas/BBC News na srpskom, 2026a). Prema rečima Davora Maljokovića, direktora za proizvodnju električne energije u ogranku HE Đerdap, izjavljenim za Radio Beograd, trenutni dotok iznosi oko 1.600 m³/s, što je znatno ispod navedene vrednosti biološkog minimuma od 2.350 m³/s (Kurir, 2026). Najave daljeg opadanja ukazuju da bi hidrološka situacija tokom avgusta mogla postati još nepovoljnija.

Direktne posledice po infrastrukturu već su vidljive. Crpna stanica Bezdan, koja snabdeva severni deo Bačke, prestala je da radi 29. jula, dok crpna stanica Bogojevo, koja opslužuje južni deo Bačke, funkcioniše sa rezervom od svega oko 20 centimetara (Danas/BBC News na srpskom, 2026b). Direktor Javnog preduzeća „Vode Vojvodine“, Igor Kolaković, potvrdio je za Radio-televiziju Srbije da je upotreba Hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav ograničena i da preduzeću preti presušivanje kanala, jer nema mogućnosti da zahvati novu svežu vodu (Danas/BBC News na srpskom, 2026b). Kritičnost situacije potvrđena je i na državnom nivou: u Beogradu je održana sednica Republičkog štaba za vanredne situacije posvećena isključivo ovoj temi, na kojoj je ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić naložio nadležnim institucijama da nastave sa merama ublažavanja i naglasio da „ovo nije pitanje jedne institucije, već celog državnog sistema“ (Danas/Tanjug, 2026).

Zašto topla i plitka reka gubi kiseonik

Da bismo razumeli zašto pad vodostaja od nekoliko decimetara ima tako nesrazmerno velike ekološke posledice, potrebno je vratiti se na osnovnu fizičku hemiju rastvorenog kiseonika. Rastvorljivost kiseonika u vodi opada sa porastom temperature – voda na 32°C može zadržati svega oko 7,3 mg/L kiseonika, dok voda na 7°C zadržava i do 12,1 mg/L (Hanna Instruments Srbija, 2022b). Za zdrav akvatični ekosistem potrebno je zasićenje kiseonikom od 60 do 70%, a većina vrsta riba raste i napreduje u opsegu koncentracije rastvorenog kiseonika od 5 do 12 mg/L; kada ta vrednost padne ispod 4 mg/L, pojedine vrste prestaju da se hrane, ulaze u stres i počinju da uginjaju (Hanna Instruments Srbija, 2022b). Ovaj mehanizam nije lokalna srpska specifičnost. Opsežna studija objavljena u časopisu Science Advances u maju 2026. godine, zasnovana na analizi 21.439 rečnih deonica širom sveta u periodu 1985–2023, pokazala je da je 78,8% posmatranih reka zabeležilo trend deoksigenacije, sa prosečnim padom od 0,045 mg/L po deceniji; rastvorljivost kiseonika izdvojena je kao najznačajniji pojedinačni pokretač ovog trenda, sa procenjenim doprinosom od 62,7% kada su kontrolisani uticaji ostalih analiziranih činilaca (Guan, Shi & Pi, 2026). Razgradnja organske materije u vodi troši rastvoreni kiseonik i, kada potrošnja premaši obnavljanje, može dovesti do hipoksije – stanja u kojem većina organizama više ne može normalno da opstane. Kada kiseonika već nedostaje, promene u mikrobiološkim procesima razgradnje mogu dodatno pogoršati kvalitet vode, čime se problem samopojačava.

Nizak vodostaj ovaj problem dodatno pogoršava na dva načina. Prvo, manja zapremina vode se brže zagreva i sporije meša, pa se toplotni gradijenti i deficiti kiseonika lakše lokalno akumuliraju. Drugo, manji protok znači i slabije razblaživanje otpadnih materija. Zbog niskog vodostaja, visoke temperature vode, promene koncentracije rastvorenog kiseonika i povećane količine organske materije, voda na novosadskom Štrandu svrstana je u četvrtu klasu, odnosno ocenjena je kao voda slabog ekološkog statusa (Danas/BBC News na srpskom, 2026a). Profesor Branko Miljanović sa Departmana za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, dugogodišnji komentator ovih pojava, objašnjava da su industrijske i komunalne otpadne vode potencijalni uzročnici ugibanja riba tamo gde neposredno utiču na vodeni ekosistem, budući da se pri razgradnji organske materije troši kiseonik koji je ribama neophodan za disanje (021.rs/BBC News na srpskom, 2022).

Širi obrazac: suša, zagađenje i pomori ribe

Aktuelna hidrološka kriza nije istovetna svim ranijim slučajevima pomora ribe – cijanidni akcident, presušivanje Čonoplje, kanalizacione vode u Raškoj i letnja kriza kiseonika nemaju isti uzrok. Zajedničko im je ugrožavanje vodenih ekosistema, ali prethodni događaji pokazuju kako nizak vodostaj, nedostatak kiseonika, visoka temperatura i zagađenje mogu pojedinačno ili zajednički da naruše otpornost vodenih ekosistema. Jedan od najvećih pomora ribe u vodama Srbije dogodio se početkom 2000. godine, kada je izlivanje cijanida iz rudnika zlata u blizini rumunskog grada Baja Mare dospelo u reku Samoš, pritoku Tise, izazvavši ono što je profesor Miljanović opisao kao „totalni pomor ribe“ u tada „sahranjenoj Tisi“ (021.rs/BBC News na srpskom, 2022). Taj primer, iako uzrokovan akcidentom a ne sušom, pokazuje koliko brzo rečni ekosistem sliva Tise i Dunava može da izgubi otpornost kada se poremeti ravnoteža kiseonika i toksičnih materija.

Primer akumulacije Čonoplja kod Sombora, koja je 2022. godine ostala bez vode iako tamo nema utvrđenog neposrednog izvora zagađenja, pokazuje da nedostatak vode sam po sebi može biti jedan od ključnih uzroka pomora ribe (021.rs/BBC News na srpskom, 2022). Iste godine je na ritovima oko Zrenjanina uginulo oko 400 kilograma ribe, najvećim delom usled nedostatka kiseonika nakon intenzivnih padavina koje su usledile posle dugog perioda suše – paradoksalna situacija u kojoj kiša koja bi trebalo da pomogne reci, u stvari naglo podigne organsko opterećenje i dodatno potroši kiseonik (021.rs/BBC News na srpskom, 2022). U kanalu Vizelj, gde se pomor ribe ponavlja gotovo redovno svake godine u istom periodu, analize Ribarskog područja Beograd pokazale su da je uzrok kombinacija povišene temperature vode od oko 27°C, niskog vodostaja, smanjene količine kiseonika i povećane koncentracije nitrata i amonijaka (Vreme, 2024). Stručnjaci iz struke tada su ukazali i na rešenje koje se ponavlja iz godine u godinu bez sprovođenja – upumpavanje sveže vode i izbacivanje ustajale, mera koja se ne primenjuje zbog nedostatka finansijskih sredstava (Vreme, 2024). Jedan od novijih primera u ovom nizu jeste pomor ribe u reci Raški kod Novog Pazara u junu 2025. godine, gde ekološki aktivisti kao ključni uzrok navode ispuštanje kanalizacionih voda iz vikendica bez građevinske dozvole direktno u korito reke (Slobodna Evropa, 2025).

Posebno zabrinjava istovremena pojava veoma niskog vodostaja, izrazito malog dotoka i visokih letnjih temperatura, kao i činjenica da su ekstremno niske vrednosti registrovane već tokom jula. Takva kombinacija povećava pritisak na ekosistem, plovidbu, navodnjavanje i proizvodnju električne energije (Vreme, 2026).

Šira slika: energetika, saobraćaj, poljoprivreda

Posledice se ne zaustavljaju na ekosistemu. Zbog smanjenog dotoka, hidroelektrana Đerdap 1 trenutno proizvodi tek oko trećine uobičajene količine električne energije (Vreme, 2026), a EPS zvanično potvrđuje da suša i niski dotoci veoma nepovoljno utiču na rad obe hidroelektrane u sistemu Đerdap (Danas/BBC News na srpskom, 2026a). Rečni saobraćaj je takođe teško pogođen – turistički brodovi gotovo da ne saobraćaju uzvodno, teretni saobraćaj funkcioniše otežano, a u pojedinim delovima Mađarske garantovana dubina plovnog puta iznosi svega oko 1,3 metra, zbog čega su brojne kompanije privremeno obustavile plovidbu (Vreme, 2026). Budući da je Rumunija jedan od najvećih izvoznika žitarica u Evropi, zastoj na Dunavu pogađa je usred sezone izvoza (Vreme, 2026). Na više mesta duž sliva, opadanje vodostaja doslovno otkriva prošlost – iz vode izranjaju olupine ranije potonulih brodova, a na pojedinim lokacijama i neeksplodirano ratno naoružanje poput ručnih bombi, o čemu je izvestila Radio-televizija Vojvodine (Danas/BBC News na srpskom, 2026a).

Uticaj nivoa reke na ekosistem

Profil reke
Temperatura Rastvoreni O₂ Ekološki rizik
Indeks uticaja (%) Ilustrativni odnosi, ne rezultati merenja
Ilustrativna temperatura
20,0 °C
Ilustrativni rastvoreni O₂
8,0 mg/L
Rizik od ekološkog stresa
Nizak
100

Edukativna ilustracija: promena klizača menja nivo vode, položaj na grafikonu i ilustrativne pokazatelje. Komponenta ne predstavlja stvarno merenje, hidrološku prognozu niti matematički model Dunava.

Šta realno možemo da uradimo

Razdvajanje mera na individualni i sistemski nivo ovde nije kozmetička podela – radi se o suštinski različitim vremenskim horizontima delovanja.

Na individualnom nivou, u periodu dok traje kriza, ima smisla: racionalna potrošnja vode u domaćinstvima (izbegavanje zalivanja bašta i dvorišta tokom najtoplijeg dela dana, kraće tuširanje, prijavljivanje curenja na vodovodnoj mreži nadležnom komunalnom preduzeću), praćenje i poštovanje eventualnih restrikcija u vodosnabdevanju koje su hidrolozi već najavili kao mogućnost za avgust (Danas/BBC News na srpskom, 2026b), i praćenje lokalnih upozorenja o kvalitetu vode – kupanje samo na uređenim i kontrolisanim kupalištima, uz poštovanje preporuka nadležnih zdravstvenih institucija (npr. obavezno tuširanje posle izlaska iz vode, gde je to preporučeno).

Na sistemskom nivou, gde se problem zaista i rešava, prioriteti proizlaze direktno iz onoga što je ova i prethodne epizode pokazale: ulaganje u zadržavanje i skladištenje vode u periodima obilnih padavina kroz retenzije i revitalizaciju poplavnih ravnica; smanjenje gubitaka u vodovodnoj mreži; hitno i dosledno sprovođenje mera koje struka godinama predlaže a koje se ne primenjuju zbog nedostatka sredstava – poput redovnog upumpavanja sveže vode u kanale poput Vizelja umesto čekanja da se pomor ribe ponovi (Vreme, 2024); strožu kontrolu ispuštanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda baš u periodima niskog vodostaja, kada je efekat prirodnog razblaživanja najslabiji; i regionalnu koordinaciju sa uzvodnim zemljama, budući da je Dunav deljeni resurs čije stanje zavisi od snežnog pokrivača i padavina daleko izvan granica Srbije (Danas/BBC News na srpskom, 2026a). Nijedna od ovih mera nije brzo ni jeftino rešenje, ali dosadašnji obrazac – gde se svaka epizoda tretira kao iznenađenje umesto kao ponavljajuća posledica istog, dobro dokumentovanog mehanizma – jeste ono što najviše košta.

Zaključak

Preliminarno izmereni vodostaj od −159 centimetara nije samo brojka na hidrološkoj tabeli – to je tačka u kojoj se fizička hemija rastvorenog kiseonika, klimatska varijabilnost sliva i decenije odlaganja sistemskih rešenja sustižu u jednom trenutku. Širi obrazac ranijih epizoda u Tisi, Peku, Čonoplji, kanalu Vizelj i Raški, sa različitim uzrocima ali sličnim posledicama, ispisuje jasnu pouku: reka upozorava unapred, a odgovor obično stiže tek kada je šteta već vidljiva na površini.

Literatura i izvori

Urednička napomena: Hidrološka očitavanja u toku događaja mogu biti preliminarna i naknadno korigovana. U tekstu je zato vrednost od −159 centimetara jasno označena kao preliminarna do zvanične potvrde i obrade RHMZ-a.
← Nazad na sve vesti