Priče · voda · Zrenjanin (Banat)

Voda u Zrenjaninu: arsen i grad koji je predugo čekao čašu vode

Stručan pregled: kako arsen završava u bunarskoj vodi, zašto je Zrenjanin godinama imao ograničenja i koje su realne opcije za bezbednu vodu.

Teme: Vazduh · Vode · Otpad · Biodiverzitet · Klima

Pitka i nepitka voda — ilustracija razlike između čiste i zagađene vode
Ilustracija: pitka vs. nepitka voda (edukativni prikaz).

Šta je specifično u banatskim podzemnim vodama?

Podzemne vode u Vojvodini pripadaju širem hidrogeološkom kontekstu Panonskog basena, poznatog po povišenim koncentracijama prirodno prisutnog arsena u pojedinim akviferima. Naučni radovi koji su merili arsen u javnim vodosnabdevanjima u regionu beleže da je problem rasprostranjen, sa velikim varijacijama između opština, bunara i dubina. U jednoj studiji (na uzorcima iz više opština) navodi se da je značajan deo uzoraka prelazio standard od 10 µg/L, a za Zrenjanin se pominje visok udeo uzoraka sa prekoračenjem.

Važno: arsen u ovim vodama često nije posledica „jednog zagađivača“ koji se lako ukloni sankcijom i čišćenjem, već složenog sklopa prirodnih uslova (geologija, redoks stanje, prisustvo gvožđa/mangana i organske materije, vreme zadržavanja vode u sedimentima). Zato rešenje nije „zakrpiti“ – nego tehnološki obraditi vodu do standarda.

Standardi: koliko je „dozvoljeno“?

U domaćem pravilniku, maksimalno dopuštena koncentracija arsena u vodi za piće (u redovnim uslovima) iznosi 0,01 mg/L, što je isto što i 10 µg/L. I World Health Organization navodi 10 µg/L kao preporučenu (provizornu) smernicu za arsen u vodi za piće, uz naglasak da koncentracije treba držati što je moguće nižim.

Ovo je ključna tačka: kada pričamo o „vodi koja je ispravna“, pričamo o usklađenosti sa konkretnim pragovima – ne o tome da li voda izgleda bistro ili „ima dobar ukus“. Arsen je tipičan primer supstance koja može biti prisutna bez očiglednih organoleptičkih signala.

Dvadeset godina zabrane: kako je nastala „normalnost“ nenormalnog

Prema hronologijama i izveštavanju medija, upotreba vode iz gradske mreže za piće i pripremu hrane u Zrenjaninu bila je zabranjena rešenjem sanitarnog inspektora još 20. januara 2004. zbog povišene koncentracije arsena.

I onda se desilo nešto što je ekološki porazno, a sociološki opasno: grad se navikne. Flaširana voda postane kućni budžetski „porez“, eko-česme postanu simbol, a tema vodosnabdevanja se periodično vraća kao političko obećanje.

U oktobru 2025. godine, u javnosti se pojavljuje informacija da je rešenje iz 2004. stavljeno van snage, uz poruku da grad „ponovo ima zdravu i ispravnu pijaću vodu“. Istovremeno, na sajtu lokalnog vodovoda objavljeni su linkovi ka dokumentima i izveštajima (uključujući i dokument o stavljanju van snage zabrane), kao i niz laboratorijskih izveštaja o analizama vode.

Ali, priča se ne završava jednim rešenjem. U februaru 2026. N1 prenosi saopštenje inicijative koja tvrdi da je krajem 2025. bilo više pojedinačnih rešenja o zabrani korišćenja vode za piće na određenim mernim mestima (pijaca, pojedine česme/objekti, eko-česma u Tarašu, zdravstveni objekti), iz različitih razloga (fizičko-hemijska i/ili mikrobiološka neispravnost na konkretnim lokacijama).

Ekološka pouka: voda za piće nije „jedan broj“ niti „jedna odluka“. To je sistem: izvorište → obrada → rezervoari → mreža → krajnje tačke. Možete imati dobar rezultat na izlazu iz postrojenja, a problem u delu mreže ili na lokalnoj tački (biofilm, kvar, stagnacija, sekundarno zagađenje). Zato je monitoring (i transparentnost) jednako važan kao i postrojenje.

Zdravstveni aspekt: zašto arsen nije „samo hemija“

Arsen je jedan od najpoznatijih hemijskih rizika u vodi za piće globalno; povezuje se sa dugoročnim posledicama i zato se tretira kao prioritetna hemijska opasnost u međunarodnim preporukama. Postoje i lokalno relevantna istraživanja koja su pokušala da povežu izloženost arsenu u vodi sa zdravstvenim ishodima u širem području Zrenjanina (npr. ekološka studija o akutnom koronarnom sindromu u delovima opštine sa različitim nivoima arsena). Noviji radovi za Zapadni Banat dodatno naglašavaju da arsen (često geogenog porekla) može biti dominantan doprinos procenjenom zdravstvenom riziku u pojedinim područjima, uz zabeležene visoke koncentracije u podzemnim vodama.

(Ovo nisu dijagnoze za pojedinca, nego signali za javno zdravlje: kada je rizik sistemski, odgovor mora biti sistemski.)

Ekologija rešenja: šta zapravo znači „popraviti vodu“?

U praksi, Zrenjanin je morao (i mora) da radi tri stvari paralelno:

Uklanjanje arsena tehnologijom (kombinacije oksidacije, koagulacije/filtracije, adsorpcije, membranskih procesa – zavisno od sirove vode).

Stabilan nadzor i objavljivanje rezultata – jer poverenje bez podataka je samo nada. Zbog toga su važni redovni izveštaji i laboratorijske analize koje se javno objavljuju.

Upravljanje mrežom – jer voda koja je „dobra“ na izlazu iz postrojenja mora ostati dobra do slavine.

Ako zanemarite tačku 3, dobijate tipičan „paradoks infrastrukture“: imate postrojenje, imate papire, ali imate i žarišta problema na kraju lanca.

Kako da ovu priču pretvorimo u realnu kontrolu (bez panike)

Ako ti treba stručan, praktičan okvir (za tekst, predavanje, ili knjigu), ovo su najracionalniji koraci za građane i institucije:

Gledati najnovije izveštaje merenja, ne stare tvrdnje. Na sajtu vodovoda postoji strana sa izveštajima i dokumentima.

Razlikovati “gradska mreža” od “pojedinačnih tačaka” (eko-česme, javne česme, objekti). Pojedinačne zabrane ne moraju automatski značiti da je ceo sistem loš, ali znače da postoji slabost u kontroli ili održavanju.

U komunikaciji insistirati na brojkama: arsen (µg/L), amonijak, bor, natrijum, mikrobiološki pokazatelji – i na mestu uzorkovanja i datumu.

Reference i izvori

  • JKP „Vodovod i kanalizacija“ Zrenjanin – „Izveštaji o analizama vode“ (lista izveštaja i dokument o stavljanju van snage zabrane iz 2004).
  • Danas – vest o rešenju kojim se zabrana iz 2004. stavlja van snage (objava 09.10.2025).
  • Radio Free Europe/Radio Liberty – hronologija/tekst o dugogodišnjem problemu pijaće vode i zabrani iz 2004.
  • N1 – vest (11.02.2026) o navodima da je krajem 2025. bilo više pojedinačnih zabrana korišćenja vode na određenim mernim mestima.
  • Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Paragraf) – Lista IIIa: arsen 0,01 mg/L (10 µg/L).
  • World Health Organization – činjenice o arsenu i smernica 10 µg/L.
  • Jovanovic et al. (2011), Environmental Research (ScienceDirect) – arsen u vodovodnim sistemima u više opština u Vojvodini; uključuje podatke za Zrenjanin i kontekst Panonskog basena.
  • Bulat et al. (studija na PubMed) – arsen i akutni koronarni sindrom u opštini Zrenjanin (ekološka studija, 2006–2010).
  • Vesković et al. (2024), PubMed – Zapadni Banat: procena kvaliteta podzemnih voda i rizika; arsen kao glavni doprinos riziku u delu područja.

Napomena o izvorima i ogradi

Ovaj tekst je edukativnog karaktera. Za lokalne tvrdnje (kvalitet vode, status vodovoda, ograničenja upotrebe) oslanjamo se na javno dostupne podatke nadležnih institucija i zvanične dokumente. Ako imaš konkretne lokalne izveštaje ili merenja, možemo ih dodati uz jasnu atribuciju.

Reference i izvori

  1. WHO — Drinking-water (fact sheet)
  2. UNESCO/UN-Water — World Water Development Report (WWDR)
  3. European Environment Agency — Water
  4. Agencija za zaštitu životne sredine (SEPA) — portal