Priče · voda
Nitrati, mangan i gvožđe u bunarskoj vodi: šta znači nalaz i kako da se zaštitiš
Arsen u bunarskoj vodi nije redak u Vojvodini – posebno u plitkim bunarima i starim domaćinstvima. Problem je što se arsen ne vidi ni po mirisu ni po ukusu: saznaš tek kada uradiš analizu. U nastavku: zašto se javlja, kako da proveriš bunar i koje korake ima smisla preduzeti.
U Vojvodini su bunari i dalje svakodnevica – posebno u manjim mestima i na salašima. Problem je što voda može izgledati potpuno bistro, a da u sebi nosi povišene nitrate. S druge strane, mangan i gvožđe često ostave „trag“: braon talog, metalni ukus, fleke na vešu i sanitariјama. U oba slučaja, najbolji prvi korak je isti: analiza vode.
Šta su nitrati (NO3−) i odakle dolaze?
Nitrati su jedinjenja azota koja prirodno postoje u zemljištu, ali u bunarima najčešće rastu zbog intenzivne poljoprivrede (đubriva), curenja iz septičkih jama i stajnjaka, kao i zbog neadekvatno zaštićenih bunara. Ključno: nitrati se ne vide i ne osećaju mirisom – zato se ne možeš osloniti na „ukus“ ili „boju“.
Zašto su nitrati rizični – posebno za bebe?
Najpoznatiji rizik je methemoglobinemija („plava beba“) – stanje u kome krv teže prenosi kiseonik. Zbog toga se bunarska voda sa povišenim nitratima ne preporučuje za pripremu hrane i mlečnih formula za odojčad. Rizik je povećan i kod trudnica i osoba sa određenim hroničnim oboljenjima. Važno: kuvanje ne uklanja nitrate; isparavanjem vode koncentracija može čak i porasti.
Mangan i gvožđe: kada je „samo estetika“, a kada problem?
Gvožđe (Fe) i mangan (Mn) u bunarskoj vodi često imaju geološko poreklo (minerali u sedimentima, uslovi bez kiseonika u podzemlju). Najčešći znaci su: žućkasto‑braon bojenje vode, talog, „rđa“ na lavaboima, metalni ukus, crne fleke (češće kod mangana) i začepljenja instalacija. Umeren porast je često više tehnički i estetski problem, ali visoke vrednosti mogu biti i zdravstveni rizik – posebno ako se voda dugoročno koristi bez kontrole.
Kako da znaš šta je u vodi?
- Nitrati: bez laboratorije nema pouzdanog odgovora.
- Mn/Fe: boja i talog su upozorenje, ali i „bistra“ voda može imati povišene vrednosti.
- Ako se voda koristi za piće/kuvanje – uradi analizu bar jednom godišnje, a obavezno nakon poplava, radova ili promene ukusa/boje.
Šta da tražiš na analizi?
Za bunarsku vodu, minimum koji ima smisla je: nitrati, nitriti, amonijum, gvožđe, mangan, pH, provodljivost, tvrdoća, kao i osnovna mikrobiologija (E. coli, enterokoke). Ako si blizu njiva, staja ili septičke jame – posebno obrati pažnju na azotna jedinjenja.
Koja rešenja pomažu?
- Za nitrate: najčešće se koriste reverzna osmoza (RO) ili jonska izmena (specijalizovani sistemi). „Obični“ filteri i aktivni ugalj uglavnom nisu dovoljno rešenje za nitrate.
- Za gvožđe i mangan: aeracija/oksidacija + filtracija (pesak, zeolit, katalitički mediji) su standard. Ključ je pravilno dimenzionisanje i redovno održavanje.
- Posle ugradnje bilo kog sistema: uradi kontrolnu analizu da potvrdiš efekat u realnim uslovima.
Kratak zaključak
Ako koristiš bunar – nemoj donositi odluke „po osećaju“. Nitrati su podmukli jer ne menjaju izgled vode, a mangan i gvožđe mogu polako uništavati instalacije i kvalitet života. Najpametniji i najjeftiniji korak je: uradi analizu, pa tek onda biraj rešenje.
Pročitaj i: Arsen u bunarima Vojvodine – još jedan čest (i često nevidljiv) rizik podzemnih voda.
Reference
- WHO – smernice i informacije o nitratima/nitritima i rizicima za zdravlje.
- EU / nacionalni pravilnici o kvalitetu vode za piće (granične vrednosti i monitoring).
- Materijali zavoda za javno zdravlje o uzorkovanju bunarske vode i tumačenju analiza.