Priče · otpad i reciklaža
Kućni otpad i reciklaža: promene koje počinju u kanti
Količina smeća koju vidimo u kanti je samo vrh ledenog brega. Prava priča počinje onda kada odlučimo da deo tog otpada više ne bude smeće.
Kućni otpad deluje kao mali problem dok ne pogledamo širu sliku. Svako domaćinstvo pravi po nekoliko kesa smeća nedeljno, a na nivou grada to su tone otpada koje završavaju na deponijama, često bez ikakve prethodne selekcije. U tom otpadu nalaze se plastika, papir, staklo, metal, hrana i opasne materije iz hemije za domaćinstvo.
„Najbolji otpad je onaj koji nikada ne nastane – a odmah iza njega je otpad koji se ponovo iskoristi.”
— Para frazirano prema principima hijerarhije otpada (EU Waste Framework Directive).
Prvi korak je da shvatimo da nije svaki otpad isti. Biorazgradivi otpad iz kuhinje može da se kompostira, papir i karton da se recikliraju, staklo i metal da se vraćaju u industriju, a plastika da se što je više moguće smanji ili zameni. Opasan otpad – baterije, lekovi, ulja, hemikalije – nikada ne bi trebalo da završi u komunalnoj kanti.
Drugi korak su navike. Korišćenje platnenih kesa, bočica za višekratnu upotrebu, kupovina proizvoda sa manje pakovanja, odvajanje otpada u posebnim kantama ili džakovima i odnošenje u reciklažna dvorišta ili žute kontejnere pravi veliku razliku na nivou ulice ili zgrade.
Kada hiljade ljudi primene male promene, rezultat više nije simboličan. Manje otpada na deponijama znači manje metana, manje curenja procjednih voda, manje rizika po zdravlje i nov prostor za zelene površine umesto novih deponija. Reciklaža i smanjenje otpada počinju kod kuće – u našoj kanti i našim svakodnevnim izborima.
Izvori koji stoje iza ove priče
- European Commission – Waste Framework Directive
- EEA – Municipal waste management in Europe
- UNEP – Global Environment Outlook, chapters on waste and resources